Jelengrad na Moslavačkoj gori

Uvijek su me fascinirale ruševine starih gradova. Ja sam staromodan po pitanju toga. Kauboji, indijanci, vitezovi, djeve u nevolji i po mogućnosti ukleti zamkovi (zamci?). I sad kad jednu takvu stvar spojiš s meni omiljenim bauljanjem po prirodi, šumi i gori, ja budem sretan k’o malo dijete.

Konačno smo se konsolidirali, Delboj, Bencek i ja, pa smo 26. siječnja 2008. odlučili pokrenuti svoja dupeta (dupad?) i malo prohodati Moslavačkom gorom koja nam je tu dosta blizu. Na kraju smo sedam sati bili u pokretu (računajući tu i pauzu za sendvič i tako to). Što je po meni prilično dobar rezultat, ako se uzme da nismo baš u naročitoj formi.

Krenuli smo od Moslavačke Slatine (koja je blizu Popovače, a koja je blizu Siska), i put je u početku bio lagan (ali blatan). Konačni cilj bile su nam ruševine Jelengrada, ali zaobilaznim putem. Tako smo zapravo krenuli kao da ćemo na Pleterac, ali smo u zadnjem momentu zakrenuli na istok prema Mjesecu (sic?) gdje smo ćalabrcnuli, pa onda od njega prema Kaluđerovu grobu. Strma međa opravdala je svoj naziv, a nešto kasnije skrenusmo s blatne ceste u šumu, kako nas je navela markacija.

Ta koncepcija nam se već više svidjela, iako je malo nezgodno gaziti po mokrom lišću i blatu, naročito niz strmine. U jednom momentu mi tako idemo, kad li jedno dvadesetak metara ispred nas projuriše dva mlada jelena, u kompletu sa rogovima i sve. To nas je dosta zadivilo ali i pomalo uplašilo jer povelika je to telad. U svakom slučaju, nismo uspjeli dovoljno brzo reagirati i izvuči fotoaparate, jer su ovi već nestali negdje u šumi. Nametnulo se pitanje kako se tako brzo mogu kretati kroz šumu a da se ne zapletu s tim rogovljem u žbunje ili nisko granje.

Pri kraj smo već pomalo malaksali jer nismo već duže vrijeme kak’ spada hodali, ali dospjeli smo do Jelengrada baš kako su se posljednji zraci (zrakovi? nešto mi ne ide ta množina danas) Sunca probijali kroz ogoljele grane. Tamo smo se malo muvali, a onda u strahu od mraka krenusmo natrag prema autu.

Dobra je meni ta Moslavačka, iako ljudi vele da nije dosta atraktivna. Sad, to donekle stoji, ali za tu visinu i ako se uzme u obzir da mi treba manje od sat vremena autom do tamo, čini mi se kao čisto pristojna destinacija za malo druženja s prirodom.

Galerija: http://www.shareapic.net/content.php?gid=248622&owner=vatroslavb

GPS trail: http://www.wikiloc.com/wikiloc/view.do?&id=87157