Pakiranja proizvoda uopće

Dakle, za početak, danas sam za večeru progutao komad plastike. Ili aluminija ili nečeg. Jer izvadim ja pakovanje od pola kile posnog sira (brand ne budem spominjao) koji ima plastični poklopac na sebi. Al’ ne možeš ti to skinut’. Stvar cvili, kiše, rogobori, ali se neda. A ja, inače staložen i priseban tip, počinjem se crvenit’ po rubovima. Rek’o “Dobro, koja vražja mater!” Ali ne pomaže.

I sad već pomalo lud, grabim nož iz ladice i luđački ga zabijam u jebeni poklopac, koji konačno popušta. Već nakon nekoliko uboda dovoljno sam ga raskomadao da sam ga nasilnim trganjem uspio ukloniti i tako doći do toliko željenog sadržaja. Naravno, prvi zalogaj sira bio je dobrano začinjen komadićima poklopca.

E, sad, da je to usamljeni incident, ne bih ja ništa rekao. Ali danas što god kupiš, dođe tak’ spakovano kao da to nitko nikad ne bude želio otvoriti. Jer, da, trebaju mi četiri AAA baterije u mint-condition stanju. Naravno, nakon što strgaš i raskomadaš pakiranje (i pritom se često i sam povrijediš, pustiš kap-dvije dragocjene krvce) i shvatiš da glupa kineska stvar ne radi, onda možeš to pokušati vratiti. Naravno, uz sačuvan račun, uvjet za povrat novca ili bilo što slično tome je, valjda, i uredno sačuvano pakiranje… Izvrsno.